They tried to make me go to Rehab, but I said no, no, no…
Amy Winehouse
Možda izgledaju kao da su im životi savršeni, da imaju sve osim briga. Nažalost, to je samo jedna od varki svijeta slavnih. Svi imamo probleme s kojima se suočavamo, no njima još više odmažu kamere i svjetla pozornica i zato ponekad posrnu, a neki se nikad ne vrate na pravi put.
“27 Club”
Neformalni je naziv za mnoge slavne pjevače, glumce… koji su nas napustili s 27 godina, najčešće zbog ovisnosti. Izdvojila sam neke od najpoznatijih: Janis Joplin, Jimi Hendrix, Jim Morrison, Kurt Cobain i Amy Winehouse.
Janis Joplin, “The Queen of Rock”, kako su je zvali, umrla je od predoziranja drogom. Govorila je: “I make love to 25 000 people every night, and then I go home alone.” Kao i većini velikih glazbenika ta usamljenost je obično kap koja prelije čašu. Amy nam je oduzeo alkohol, Jimi Hendrixa predoziranje lijekovima. Kurt Cobain je neko vrijeme nakon predoziranja počinio samoubojstvo, a Jim Morrison bio je ovisnik o heroinu zbog čega je vjerojatno imao i zastoj srca.
Još smo mnoge slavne izgubili zbog predoziranja svakojakim supstancama, kao naprimjer Elvis Presleya, Princea, Marilyn Monroe, Heath Ledgera, Whitney Houston, Michael Jacksona i mnoge druge.
Tu se postavljaju pitanja… Zašto su se u to uvukli? Zašto im nitko nije pomogao?
U filmu “The Star is Born” mislim da je jako dobro prikazan “odnos” slavnih i njihovih ovisnosti. Jack (Bradley Cooper) je prije svakog koncerta morao popiti nešto da ga smiri, zbog prevelike treme, da može nastupiti na pozornicu i odraditi koncert kako ne bi izdao svoje obožavatelje. Nakon “downers” droga trebale su mu one “uppers” kako bi mu ponovno vratile energiju i pomogle mu da se podigne na noge. I tako stalno u krug… Nakon nekog vremena čovjekovo tijelo tijelo više ne može funkcionirati bez takvih (od)pomagala.
Još jedan filmski primjer korištenja “uppersa” i “downersa” je zapravo iz filma o stvarnoj osobi, Elvisu Presleyu. U filmu nam je prikazan težak, kompliciran i pretrpan život Elvisa, koji mu je “dizajnirao” njegov menadžer. Kako je Elvisu bilo teško funkcionirati po tako prekrcanom programu započinjao je svako jutro s “uppersima” kako bi mu dale snage za taj dan, a na kraju dana je uzimao “downerse” kako bi mogao zaspati. Što je na kraju odvelo do predoziranja.
Kao i mnogi drugi ljudi, a ne samo slavni, imaju svakakve razloge neodlaska na rehabilitaciju. Najveće prepreke su osjećaj srama, strah i samo nijekanje ovisnosti. Strah od duljine trajanja tretmana i truda i snage koje je potrebno uložiti. Ponekad se pojavljuje sram i mišljenje da nisu vrijedni pomoći.
Naravno slavni još imaju i milijune i milijune obožavatelja koje ne žele “razočarati” time da uzmu vrijeme za sebe i potraže pomoć. Mnogi imaju i nemilosrdne menadžere i mnoge druge kojima su okruženi koji im govore da im to ne treba i da su oni zapravo u redu, samo kako ne bi izgubili ono od čega profitiraju.
Nema opravdanja za postajanjem ovisnikom niti ga pokušavam pronaći, ali mislim da svatko zaslužuje priliku da ispriča svoju stranu priče. Htjela sam prenijeti iskustva slavnih jer su oni čije živote mi poznajemo i na koga ćemo se ponekad i ugledati. Zato sam htjela pokazati da ono što se događa na pozornici i na ekranima nije uvijek istina i da svi patimo pa čak i oni naizgled “savršeni”.
Najbolje je ne posrnuti, ali i da se to dogodi nikada nije kasno potražiti pomoć i vratiti se na pravi put. NIKAD nije sramotno priznati potrebu za pomoć, koja će UVIJEK biti pronađena.
“Nečija prošlost ne definira njihovu budućnost.”
Iako se nitko ne može vratiti i napraviti potpuno novi početak, svatko može početi od sada i napraviti potpuno novi kraj.
Carl Bard
Pripremila: Jana Sirić Podrug, Ligina volonterka
